thelema.com.hr | sve riječi su svete i svi proroci istiniti…

Time magazine nedavno je objavio zanimljiv članak o psihodelicima. Iako se pitanje jesu li psihodelici “dobri” za ljude posramljeno shvaća kao preživjeli ostatak jednog hipijevskog doba, čini se da ipak nije tako. Naime, prema Time-u, na pragu smo nove psihodelične renesanse koja se tiho pokrenula na visokim znanstvenim ustanovama  u Americi. NIMH (National Institute of Mental Health) i Harvard započeli su prvo znanstveno istraživanje o upotrebi psihodelika (trenutno se radi samo o Ecstasy-u) u terapiji, 44 godine nakon što je Sveučilište dalo otkaz Timothy Learyu zbog istog istraživanja.

Istraživanja o psihodelicima 50-tih i 60-tih godina prošlog stoljeća rezultirali su katastrofalnom “droga-za-sve” manijom u 70-tim. Leary i uski krug ljudi oko njega pokušavali su znanstvenim putem utvrditi vrijednost psihodelika, kao i njihovu razumnu upotrebu, za proširenju ljudske svijesti i njezinih potencijala. Međutim, stvar se otela kontroli onog trenutka kada je masa Amerikanaca počela eksperimentirati bez ikakvog znanstvenog nadzora i bez ikakvog poimanja o opasnostima i prednostima „proširenja svijesti“. Bila je to masa zaigrane djece koja je u „proširenju svijesti“ zapravo tražila „gubitak svijesti“ i bijeg pred opterećujućim zahtjevima materijalističkog društva. Beskonačne mogućnosti čovjekove percepcije uskoro su se pretvorile u nemar, dezorijentiranost i potpuni gubitak osjećaja za realitet. Robert Greenfield, autor Learyeve biografije koja je objavljena prošle godine, spominje kako su Leary i dvojca njegovih prijatelja progutali nevjerojatne 31 tabete psilocibina u Learyevoj kuhinji dok je njegova trinaestogodišnja kćer, kat iznad, imala piđama party. Stupefied, jedan od prijatelja, popeo se na kat i zavukao se u djevojčin krevet. Leary ga je s drugim prijateljem morao na silu izbaciti van. Gotovo pola stoljeća kasnije, znanstvenici se trude razriješiti negativne fame nastale zbog ekscesa svojih prethodnika.

Prošle godine dva vrlo cijenjena znanstvena časopisa, “The Archives of General Psychiatry” i “Journal of Clinical Psychiatry”, objavila su članke koji pokazuju odlične rezultate u liječenju psihičkih bolesti upotrebom psihodelika. Psihodelici transformiraju način na koji mozak prima informacije i može izmjeniti tipične matrice misli. Stoga, ako su misli depresivne ili opsesivne, teorijski postoji mogućnost da psihodelici promjene njihov smjer. Dr. Carlos Zarate Jr., voditelj “Mood and Anxiety Disorders Research Unit” pri NIMH-u dokazao je “snažan i brz antidepresivni učinak” koji se održao tjedan dana nakon što je subjektima istraživanja dan ketamin. Druga studija, vođena dr. Francisco Morenom na “University of Arizona”, pokazala je “akutnu redukciju poremećaja” kod pacijenata s opsesivno-kompulzivnim poremećajima ličnosti nakon što im je dan psilocybin. Na Harvardu se trenutno ispituje učinak Ecstasy-a na olakšavanju anksioznosti, a Beckley Foundation je dobio zeleno svijetlo za prve studije o učinku LSD-a na ljudima nakon 1970.

Postoji velika vjerojatnost da će ova istraživanja promjeniti negativne društvene norme kada je u pitanju status psihodelika i otvoriti jednu novu eru njihove upotrebe. Danas nemamo svetih apostola poput Learya koji glasno uzvikuju psihodelične afirmacije. Naprotiv, čovjek zaslužan za pokretanje psihodelične renesanse jest vrlo mirna i povučena osoba.  Richard Doblin, isto kao i Leary doktorirao na Harvardu, kaže da je bio pre sramežljiv u 60-tim, ali je kasniju inspiraciju našao u djelima psihologa Stanislava Grofa koji je do 1975. vodio obećavajuća istraživanja s LSD-om. Doblin je zadnja dva desetljeća neprestano radio na zadobivanju potrebnih dozvola kod, kao što svi znamo, vrlo skeptičnih pravnih i znanstvenih autoriteta, što je potpuna antiteza Learyevom pristupu. 1986. osnovao je  “Multidisciplinary Association for Psychedelic Studies” (MAPS) kako bi pomogao znanstvenicima da zadobiju sve potrebne dozvole i novčanu pomoć za znastveni rad s psihodelicima.

Intervju s Richardom Dublinom