Aleister Crowley and the Ouija board

Aleister Crowley and the Ouija boardPročitavši naslov čitatelj će vjerojatno pomisliti kako se radi o još jednoj knjizi koja koristi negativnu i ne do kraja istraženu personu dobro nam poznatog magičara, povezujući je s još gorom reputacijom Ouija ploče za prizivanje duhova. Zvuči kao savršena formula za neki jeftini okultni krimić s posve ispraznom pričom i izvrnutim stvarnim događajima koja će zabaviti samo najokorjele pristalice tog žanra.  Stvari postaju gore kada pročitamo ime autora - Jerry Edward Cornelius? Zar je taj poznati autor cjenjenih „Red Flame“ serija i „Cornelie“  toliko zaglibio da ne raspoznaje realnost Visoke Magike i sada piše o nekim „jeftinim“ pločama za prizivanje duhova?

Međutim stvari ipak nisu takve. Riječ je o vrlo maloj knjižici pisanoj lako čitljivim jezikom koja u sebi sadrži jako puno informacija i uputa o osnovnim tehnikama evokacije elementala, duhova, sve u sklopu jednog šireg okvira, onog koji je cilj svih magičkih radova, spoznaje znanja i razgovora Svetog Anđela Čuvara.

U redu, ali kakve veze s tim ima Ouija ploča koju mnogi smatraju dječijom igrom i izmišljotinom spiritualista? Cornelius navodi kako je mnogima nepoznata činjenica da je Crowley koristio Ouija ploču za svoje vlastite magičke radove i savjetovao istu svojim studentima. Crowley je čak namjeravao stvoriti svoj vlastiti model ploče ali taj projekt nikada nije realizirao. U svojim neobjavljenim dnevnicima i pismima Crowley ističe kako je Ouija ploča jedno od najmoćnijih instrumenata magičnog rada koje ljudi posjeduju, ne skrivajući pritom ljutnju i gađenje prema njezinoj profanizaciji, iskrvarenoj upotrebi i svim onim šarlatanima, medijima, spiritualistima te znatiželjnim „wannabe“ okultistima koji koriste Ouija ploču kako bi upotpunili prazninu subotnje večeri. Jane Wolfe pripisuje svoje najveće spiritualne komunikacije upotrebi Ouija ploče; Frater Achad je tijekom 1917. izveo niz eksperimenta s pločom, njegova još neobjavljena prepiska s Crowleyem prepuna je divljenja Ouija pločom; Grady L. McMurtry koristio je često ploču i prenio njezinu magičnu primjenu na Corneliusa koji je korisiti već preko dvadeset godina.

Kako bi maknuo negativnu stigmu s ploče i istaknuo vrijednost njene pravilne magične upotrebe Cornelius u prvim poglavljima objašnjava njezino porijeklo, upotrebu i njezine korelate u drugim magičnim kulturama i tradicijama. Nakon toga ova mala knjižica postaje stvarno zanimljiva jer Cornelius do kraja knjige uvodi strukturu Visoke Magike kako bi objasnio principe po kojima ploča funkcionira i kako bi istaknuo jedan od pravaca njezine pravilne upotrebe. Okvir kojim Cornelius pristupa ovoj problematici jest Thelema kojom pročišćuje staroeonske poglede na Univerzum i magijske principe, ne štedeći pritom ni samog Crowleya. Neke od najzanimljivijih stvari opisanih u knjizi (kao što to često u knjizi i naglašava,  radi se o Corneliusovom pogledu iz njegovog specifične magične točke u Univerzumu a ne o pogledu koji pretendira da bude apsolutna Istina za sve) zasigurno su novoeonska interpretacija uloge Ljuski i Klifota i načina na koji oni reflektiraju naše nesvjesne želje, misli i interese tijekom magičnog rada; način na koji se Ljuske ustrojavaju u astralnim vodama u pogledu reinkarnacije duha te kratki prikazi jednog dubljeg znanja o tome kako se duhovi, elementali i Ljuske uklapaju u širi diskurz spoznaje Znanja i razgovora Svetog Anđela Čuvara i enohijanske magike za koju mnogi smatraju da je predvodnica magike Novog Eona.

Sve u svemu, ova knjiga od 140 strana mnoge će iznenaditi obimom korisnih informacija. Svaki početnik u magičnom radu naći će u ovoj knjizi vrijedne upute kako započeti i voditi svoj magični rad, dok će oni napredniji, ako imaju oči širom otvorene, naići na puno dublje i zanimljive informacije.  

 

 

Ostavite komentar